Zašto i kada zatražiti podršku

Zašto i kada zatražiti podršku?

Ljudi se obično odlučuju potražiti podršku i pomoć kada su nezadovoljni, osjećaju se loše i nesigurno u različitim aspektima života, čini im se kao da su zapeli u nekoj životnoj situaciji. Uglavnom su to situacije u kojima imamo teškoća donijeti neku važnu odluku, kad doživljavamo strahove, paniku, depresivni smo, osjećamo tjeskobu ili tugu, odnosno kada imamo problem kojeg želimo riješiti, ali nam nije sasvim jasno kako to učiniti.

Ovakva stanja mogu biti posljedica povećanih zahtjeva na poslu ili na fakultetu, neugodnih iskustava u odnosu s drugim ljudima, izloženosti različitim oblicima nasilja, teškog razvoda braka, preživljene prometne nesreće, gubitka posla, teške ili kronične bolesti ili ovisnosti člana obitelji, gubitka voljenih, umirovljenja, invaliditeta i slično.

Iako zamjetno manja, ipak je još uvijek prisutna predrasuda da je uključivanje u savjetovanje ili u psihoterapiju karakteristika samo osoba s mentalnim oboljenjima. To nije točno! Svakome se može dogoditi da se zbog pritisaka iz okoline ili unutar sebe otežano snalazi u svakodnevnim životnim situacijama ili da prolazi kroz neku krizu. Korisno je potražiti stručnu pomoć čim se pojave prvi signali da nam problemi počinju narušavati kvalitetu života i opće funkcioniranje na poslu i/ili kod kuće. Dobro mentalno zdravlje je sastavni, neodvojivi dio opće dobrobiti svakog čovjeka pa je odgovorno ponašanje pronaći pomoć za sebe onda kad se ne osjećamo dobro.

Osim osobama u teškoćama, moje usluge su namijenjene i svakome tko želi sebe samog bolje upoznati i razvijati svoje potencijale. Kroz proces psihičkog osnaživanja zapravo učimo kako efikasnije samostalno prevladati problem i kako postići veće životno zadovoljstvo.

Po čemu ću prepoznati da bi mi koristio dolazak u savjetovalište?

  • Ako problemi i situacija u kojoj ste se našli nadilaze vaše sposobnosti da se s njom sami učinkovito suočavate. 
  • Ako vaši raspoloživi i dostupni resursi za nošenje s problemima nisu dovoljni za povratak u ravnotežu i stanje u kojem ste bili prije pojave problema.

Događaji i osjećaji koji vas dovode na terapiju ne moraju nužno biti «pitanje života i smrti». Nekad nam savjetovanje ili terapija može pomoći da se lakše snađemo s nekim situacijama koje nam se događaju prvi put u životu, npr. odvojenost od obitelji, prvi ozbiljni prekid i sl.

Koje su koristi od psihoterapije i savjetovanja

Ljudi koji koriste usluge psihoterapeuta obično žele mijenjati neke stvari u svom životu, ali nisu sigurni kako.  To znači da su svjesni sebe i svijeta koji ih okružuje, da su znatiželji i hoće naučiti nešto novo i da su otvoreni za promjenu. Ishodi rada s terapeutom su rješavanje nekog životnog problema, neka vrsta učenja i bolja prilagodba, a to se može manifestirati kao bolji uvid i razumijevanje sebe, viša razina samosvijesti, promjene na planu kontraproduktivnih uvjerenja, bolje prihvaćanje sebe i jače samopošotvanje, bolja emocionalna pismenost, viša razina samokontrole, bolje razumijevanje drugih ljudi i njihovih postupaka, drugačiji pogled na negativne događaje iz prošlosti, bolja kvaliteta odnosa s drugim ljudima, jača motivaciju…

Koja je razlika između savjetovanja i psihoterapije

I savjetovanje i psihoterapija predstavljaju proces traženja dovoljno dobrog rješenja za neki osobni problem. Kroz njega vas vodi kvalificirani stručnjak – vaš terapeut i pomaže vam da donesete najbolju odluku za sebe. To je nešto više od običnog razgovora o problemu, jer nam otvara priliku naučiti drugačije razmišljati o situacijama koje nas muče te uspostaviti efikasnije emocionalne obrasce i obrasce ponašanja. Time nam pomaže naučiti da efikasnije upravljamo svojim neugodnim osjećajima i počnemo bolje misliti o sebi, svom životu i svijetu oko sebe. Sve intervencije su utemeljene na provjerenim činjenicama i znanstvenim postavkama. 

Proces savjetovanja je relativno kratkog trajanja, orijentiran je na rješavanje trenutno nastalih (razvojnih ili situacijskih) problema kao što su donošenje većih životnih odluka, prekid važnih odnosa, nošenje s gubitkom ili drugim utjecajnim događajima, a čije otklanjanje klijentu omogućuje nastavak ostvarivanja svojih potencijala. Ponekad je potreban samo jedan razgovor da krenemo dalje potpuno osnaženi, no ponekad će ih biti potrebno i više.

Psihoterapija je u pravilu dugotrajnija i usmjerena na rješavanje uzroka nefunkcionalnog ponašanja ili obrazaca razmišljanja. U tom procesu se gradi zdravi odnos između terapeuta i klijenta te stvara okruženje u kojem klijent može osjetiti sigurnost i slobodu preoblikovati značenje i smisao svojih iskustava i teškoća.  Uz pomoć različitih terapijskih intervencija klijent postiže dublje promjene i počinje graditi zdraviji odnos sa sobom i drugima, prilagodljivije razmišljati i efikasnije pristupati rješavanju trenutnih problema i tako postizati veće zadovoljstvo u životu. 

Smisao savjetovanja i psihoterapije nije da se na njih ide cijeli život, već da klijent uz pomoć terapeuta otkrije vlastite resurse, osnaži ih i doda im neke nove vještine za samostalno rješavanje izazova koje mu život donese. No, sasvim je u redu i nije neuobičajeno da se i po okončanoj terapiji, nakon nekog vremena ponovno negdje dogodi neki zastoj. Tada se klijent može opet javiti terapeutu i dobiti podršku za prevladavanje izazova. Obično je za to, onda, potrebno manje vremena. 

U čemu je razlika između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta?

PsiholoziPsihijatriPsihoterapeuti
– stručnjaci sa završenim studijem psihologije
– proučavaju funkcioniranje ljudskog uma, tj. psihičke procese (mišljenje, emocije, motivaciju) i fiziološke procese u mozgu koji su u podlozi ponašanja i doživljavanja ljudi u različitim okolnostima
– rade u svim područjima ljudskog života i djelovanja – odgoj i obrazovanje, zapošljavanje i rad, partnerski odnosi, obiteljski odnosi, roditeljstvo, zdravstvo, socijalna skrb, komunikacija, sport, promet, vojska, policija, pravosuđe, industrija, upravljanje tvrtkama, marketing, pomaganje i savjetovanje, krizne intervencije, prilagodba na umirovljenje…
– istražuju mentalne karakteristike i stavove pojedinaca i grupa
– provode psihologijsko testiranje (psiho-dijagnostiku)
– osmišljavaju i provode preventivne mjere
– mogu obavljati i psihoterapiju
– stručnjaci sa završenim studijem medicine 
– završili specijalizaciju iz psihijatrije
– ovlašteni postavljati medicinske dijagnoze
– bave se liječenjem psihičkih bolesti
– propisuju lijekove, upućuju na određene dijagnostičke pretrage
– mogu obavljati i psihoterapiju
– osmišljavaju i provode preventivne mjere
– mogu obavljati i psihoterapiju
– stručnjaci različitih bazičnih edukacija (liječnici, psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi te drugi stručnjaci iz društvenih ili humanističkih znanosti) sa specijalističkom izobrazbom iz nekog psihoterapijskog pravca i obvezni proći kroz vlastitu psihoterapiju i superviziju u svrhu osobnog usavršavanja
– usmjereni na stvaranje sigurnih uvjeta i vođenje klijenta kroz proces u kojem će sebe i svoju stvarnost pogledati iz nekog novog, svježeg ugla i doći do novih, drugačijih rješenja, 
– osposobljeni uočavati te poticati razvijanje i korištenje zdravoga psihičkog potencijala osobe kako bi se lakše prilagodila, djelotvornije funkcionirala i bolje se osjećala u promjenjivim životnim okolnostima i međuljudskim odnosima

Kako izgleda terapijski proces?

Prvi korak je reći što vas muči i u čemu želite da vam se pomogne. No, sasvim je u redu da ne dođete s jasno artikuliranim problemom. Nerijetko je dio zajedničkog rada upravo definiranje na čemu točno klijent želi raditi. Često povod dolaska na psihoterapiju bude nešto od sljedećeg: osjećate se uznemireno, a ne znate što se događa; niste zadovoljni svojim odnosima s drugim ljudima; imate konkretan cilj i treba vam podrška za njegovo ostvarivanje; želite promijeniti ponašanja koja vam ne pomažu u životu; zanima vas tko ste vi zapravo i zašto ste ovakvi kakvi ste sada; želite podršku prilikom nekih teških događaja kao što su gubitak bliske osobe… Terapeut će vam pomoći da istražite i dođete do uvida zbog čega radite neke stvari baš na određeni način, može predlagati kakve bi promjene mogli uvesti, što bi moglo pomoći, hrabriti vas i podržavati na tom putu. Netko je jednom usporedio terapeuta s „vodičem na neistraženom području – ne može vas nositi do vašeg cilja, ali vam može pokazati koje staze najviše obećavaju i mogle bi vas najbrže dovesti do cilja, pokazati vam koje su plodovi jestivi i upozoriti vas na moguće opasnosti. Takvo putovanje još uvijek može biti teško i izazovno, ali će biti i brže i jednostavnije .. i pri tome neće biti sami.“

Što očekivati na prvom susretu?

Prvi susret je prije svega upoznavanje i za to nije potrebna nikakva priprema. Terapeut istražuje osnovne informacije o klijentu i dobiva potpuniju sliku osobe koja mu dolazi. Dalje slijedi razgovor o povodu zbog kojeg je klijent došao na psihoterapiju, o njegovim očekivanja i željama te ciljevima psihoterapije. Na koncu terapeut može dati svoje mišljenje, odgovoriti na klijentova pitanja i pružiti mu sve potrebne informacije za donošenje odluke o nastavku psihoterapije. Nakon prvog susreta klijent odlučuje želi li nastaviti s dolascima. 

Koliko dugo treba ići na psihoterapiju?

Klijent je taj koji određuje koliko će puta doći u terapiju i koliko dugo želi ostati u procesu. Ta odluka ovisi i o klijentovim financijama i raspoloživom vremenu. Terapeut može dati preporuku, a klijent bira hoće li je uvažiti. Dakle, sve ovisi o klijentu i njegovoj želji za radom na unutarnjim procesima. Dobro je imati na umu da je uvijek riječ o procesu i da problem koji je nastajao godinama teško može biti riješen u jednom ili dva susreta. 
Za terapijski proces je važan kontinuitet i preporučeni minimalni broj dolazaka za kvalitetan i kontinuirani psihoterapijski rad je dva puta mjesečno. Naravno, ukoliko klijent povremeno želi doći na psihoterapijsku seansu, i to je moguće, ali u tom slučaju ne možemo govoriti o pravom psihoterapijskom procesu.

Korisno je prisjetiti se

  • Mnogi ljudi započinju tretman s očekivanjem da se promijeni ono što je izvan njih, najčešće drugi ljudi – npr. supružnik, roditelj, dijete, šef ili okolnosti. No, vrlo je važno osvijestiti da nemamo moć mijenjati nikoga osim nas samih. Zapravo, gotovo paradoksalno, tek kad počnemo raditi na sebi i na vlastitim promjenama, možemo uočiti da se počinju mijenjati stvari i odnosi oko nas. 
  • Bitno je upamtiti da se radi o procesu nad kojim klijent ima potpunu kontrolu i da je odluka uvijek na klijentu. To znači da ga može usporiti kada god to poželi pa čak i prekinuti. Psiholog ga u tome ne može spriječiti. U pitanju je klijentov život, prema tome, na njemu leži i odgovornost za njega. 
  • Je li prihvaćanje pomoći, znak slabosti? Netočno. Zapravo je to znak velike snage. Često pogrešno pomislimo kako bismo trebali biti u stanju rješavati svaki svoj problem, ali nitko od nas ne može sam baš uvijek riješiti baš svaki problem. Potrebno je puno hrabrosti suočiti se sa svojim problemima. Trenutak kad odlučimo potražiti pomoć predstavlja veliki korak prema pozitivnoj promjeni.

5 stupova psihoterapije

01

Povjerenje i odnos s terapeutom

Za učinkovitost terapije ključan je kvalitetan terapijski odnos temeljen na povjerenju, prihvaćanju i empatiji. Važno je da se klijent može osjećati sigurno i podržano, bez straha od osuđivanja.

02

Uloga klijenta

Suštinski je važna klijentova aktivna uloga u procesu. Terapija nije samo pasivno slušanje savjeta terapeuta, već interaktivan proces u kojem klijent istražuje svoje misli, osjećaje i postupke.

03

Strpljenje i upornost

Psihoterapija je proces i on zahtijeva neko vrijeme. Važno je biti strpljiv i posvećen terapijskom radu, jer do promjena najčešće ne dolazi preko noći. 

04

Pravo na prekid

Klijent u svakom trenutku ima pravo prekinuti terapiju ukoliko osjeća da terapija ne donosi rezultate ili ako ne osjeća povezanost s terapeutom.  Psihoterapeuti se ne ljute na prekid terapije, kao niti na razlog prekida kojeg je poželjno iznijeti. Klijentu uvijek preostaje mogućnost potražiti drugog psihoterapeuta ili terapijski pravac. To jednostavno može biti dio procesa pronalaženja pravog pristupa.

05

Sigurnost i povjerljivost

Sve informacije podijeljene u terapiji su povjerljive. Pravilo diskrecije u psihoterapiji propisano je etičkim kodeksom koji obvezuje psihoterapeuta da sve što je izrečeno u psihoterapijskoj seansi zadrži za sebe. Izuzetak se odnosi na slučajeve životne ugroženosti ili sprečavanja zlostavljanja, odnosno na sadržaj koji bi mogao predstavljati osnovu za počinjenje kaznenog djela